Profil toplinske pregrade je specijalizirani inženjerski element, obično ekstrudirani polimerni dio, dizajniran za ugradnju u metalnu konstrukciju — najčešće u aluminijaste ili čelične prozore, vrata, zavjese zidove i strukturne nosače — kako bi se drastično smanjilo prijenos topline. On djeluje kao osnovni izolacijski element unutar termički prekinutog sustava, fizički odvajajući unutarnje i vanjske dijelove metala te stvarajući barijeru niske toplinske vodljivosti. Najnapredniji i najčešće specificirani profili toplinske pregrade proizvode se od staklenom vlaknom ojačanog poliamida 66 (PA66 GF25 ili GF30), materijala koji se bira zbog optimalne kombinacije niske toplinske vodljivosti (približno 0,28–0,32 W/m·K) i visoke mehaničke čvrstoće, uključujući tlačnu i posmičnu čvrstoću, kako bi izdržali napetosti koje nastaju uslijed metalne obloge i strukturnih opterećenja. Geometrija profila temeljito je projektirana ne samo s obzirom na toplinsku učinkovitost već i na mehaničko zaključavanje s metalom. Kod aluminijastih sustava, to se najčešće postiže postupkom "ulijevanja i uklanjanja mosta" (pour and debridge), kod kojeg se poliamid ulijeva u kanal aluminijastog profila, a zatim se uklanja povezujući aluminijasti rebro, ili putem metode "valjanja" (roll-in), gdje se metal mehanički obavlja preko polimernog profila. Učinkovitost profila toplinske pregrade mjeri se sposobnošću da smanji linearni toplinski transmisiju (Psi-vrijednost) cijele konstrukcije, izravno doprinoseći smanjenju U-vrijednosti prozora ili vrata. Osim energetske učinkovitosti, profil sprječava kondenzaciju na unutarnjim okvirima, poboljšava udobnost boravka održavajući toplije površinske temperature i ključan je za ispunjavanje strogihsih međunarodnih građevinskih propisa i certifikata o održivosti poput Passive House, LEED i BREEAM. Stoga su dizajn, odabir materijala i preciznost proizvodnje profila toplinske pregrade od presudne važnosti za uspjeh svakog visokoučinkovitog prozorskog sustava ili obvoja zgrade.