Materijal za strukturni toplinski most je visokoučinkovita komponenta koja istovremeno osigurava toplinsku izolaciju i prenosi značajne strukturne opterećenja između građevnih elemenata, učinkovito eliminirajući toplinske mostove u nosivim spojevima. Za razliku od standardne izolacije, ovi materijali dizajnirani su tako da imaju visoku tlačnu čvrstoću, visoku posmičnu čvrstoću i nisku puzavost pod trajnim opterećenjem, sve uz održavanje niske toplinske vodljivosti. Uobičajene primjene uključuju izolaciju spojeva između betonskih balkona i stropnih ploča, čeličnih konzolnih greda te potpora parapeta — sve klasične točke velikih gubitaka topline i moguće kondenzacije. Materijali su obično kompozitni polimeri, pri čemu se poliamid (PA66) armiran visokim postotkom (npr. 30-40%) staklenih vlakana često koristi zbog optimalne ravnoteže mehaničkih svojstava (tlačna čvrstoća >100 MPa, posmična čvrstoća >40 MPa) i toplinske otpornosti (k-vrijednost ~0,3 W/m·K). Druge sustave mogu koristiti gusto armirani polimerni beton ili napredne epoksidne kompozite. Projektiranje uključuje pažljivu analizu opterećenja (sopstvena, korisna, vjetra, seizmička) i toplinske učinkovitosti (Psi-vrijednost) kako bi se odabrao odgovarajući materijal i debljina. Montaža je kritična; materijal se precizno izrezuje i postavlja unutar oplate prije lijevanja betona, ili se privršćuje između čeličnih elemenata, osiguravajući potpunu nosivost i bez točkastih kontakata koji bi mogli zaobiti izolaciju. Korištenjem strukturnog toplinskog mosta omota zgrade ostaje kontinuiran, što rezultira višim temperaturama unutarnjih površina, smanjenjem gubitka energije, uklanjanjem rizika od kondenzacije i sukladnošću energetskim standardima. Ova tehnologija temeljna je za projektiranje visokoučinkovitih, toplinski prekinutih građevinskih kostura, omogućujući arhitektima i inženjerima stvaranje izrazitih oblika poput konzolnih balkona bez kompromisa toplinske cjelovitosti građevinskog omotača.