Prekid izolacije, često korišten sinonimno s pojmom 'toplinski prekid', osnovni je pojam u znanosti o zgradama i termotehnici koji se odnosi na namjerno uvođenje materijala s niskom toplinskom vodljivošću u sklop kako bi se prekinuo inače kontinuirani put visoke toplinske vodljivosti. Radi se o strategijskom 'prekidu' sloja izolacije koji sprječava toplinsko mostenje. Pojam može opisivati kako konceptualni dizajnerski princip tako i fizički element samog prekida. U kontekstu zgrade, prekid izolacije ključan je na svim spojevima gdje je primarni sloj izolacije prekinut, kao što su mjesta gdje se betonska ploča spaja s vanjskim zidom, oko okvira prozora i vrata te na strukturnim prodorima. Učinkovitost prekida izolacije ovisi o toplinskim svojstvima materijala prekida (njegova k-vrijednost), njegovoj geometriji (širina i dubina) te kontinuiranosti. Na primjer, kod metalnog okvira prozora, prekid izolacije predstavlja traka od poliamida koja odvaja unutarnje i vanjske aluminijske dijelove. U širem smislu, bilo koji razmak ili nedostatak u sloju izolacije, čak i ako je slučajan, može se opisati kao prekid izolacije, što ističe važnost kontinuiteta za ukupnu učinkovitost. Cilj namjernog dizajna prekida izolacije jest stvaranje kontinuirane toplinske barijere oko obvoja zgrade, maksimalizirajući time efektivnu R-vrijednost cijelog sklopa. Ovaj se princip primjenjuje ne samo u građevinarstvu već i u elektronici (npr. toplinski prekidi na hladnjacima), industrijskom dizajnu i proizvodnji uređaja kako bi se upravljalo protokom topline, poboljšala učinkovitost, spriječila kondenzacija te osigurala sigurnost i udobnost korisnika. Pažljivo detaljiranje i izvedba prekida izolacije ključna je vještina za projektante i izvođače koji teže ostvarivanju visokoučinkovitih, energetski učinkovitih i trajnih konstrukcija.