Poliamidni materijal, kao skupina visokoučinkovitih tehničkih termoplastika, definira se svojim izdržljivim lanacem amidnih veza koji pruža jedinstven skup svojstava zbog kojih je pogodan za zahtjevne primjene. Jakim međumolekularnim vodikovim vezama između ovih lanaca postiže se visoka čvrstoća na vlak, izvrsna žilavost i dobra otpornost na udarce i abraziju. Materijal je polukristalan, što doprinosi njegovoj dobroj kemijskoj otpornosti, osobito prema ugljikovodikima, uljima i otapalima, ali ga istovremeno čini osjetljivim na djelovanje jakih kiselina i oksidacijskih agenasa. Karakteristično svojstvo mnogih standardnih alifatičnih poliamida (poput PA6 i PA66) je higroskopnost; apsorbiraju vlagu iz okoline, što značajno utječe na njihova mehanička i dimenzionalna svojstva. Iako upijeta vlaga djeluje kao plastični sredstvo koje poboljšava žilavost i otpornost na udar, istovremeno smanjuje krutost, čvrstoću i dimenzionalnu stabilnost. Zbog toga je potrebno pažljivo uskladiti uvjete za ispitivanje performansi te točno projektirati konstrukcije kako bi se uzeli u obzir mogući dimenzionalni pomaci tijekom rada. Poliamidni materijali pokazuju relativno visoku temperaturu taljenja (npr. ~220°C za PA6, ~260°C za PA66), što im omogućuje rad u uvjetima povišenih temperatura. Mogu se obradjivati različitim metodama, uključujući injekcijsko prešanje, ekstruziju i formiranje puhanjem. Ova skupina je raznolika, raspon se proteže od standardnih nilona do kompozita s dodatkom staklenih ili mineralnih punilaša radi povećane krutosti i temperature otpornosti na toplinu, te do naprednih poluaromatskih tipova (PPA) za još bolje toplinske i kemijske performanse. Takva sveprisutnost čini poliamidni materijal ključnim elementom u industrijama poput automobilske, električne i elektroničke, proizvodnje potrošačke robe i industrijskih strojeva.