Izjava "najlon je poliamid" je kemijski točna, jer je Najlon uobičajni komercijalni naziv za određenu skupinu sintetskih polimera koji pripadaju široj obitelji poliamida. Pojam "poliamid" definira klasu polimera koju karakteriziraju prisutne amidne skupine (-CO-NH-) kao ponavljajuće značajke u njihovom molekularnom lancu. Ove amidne skupine formiraju se putem reakcija kondenzacije, a rezultirajuće jake međumolekulske vodikove veze odgovorne su za karakterističnu visoku čvrstoću, izdržljivost i otpornost na toplinu tih materijala. Kada je DuPont razvio prvi sintetski poliamid u tridesetim godinama prošlog stoljeća, označio ga je kao "Najlon", ime koje je postalo toliko sveprisutno da se danas često koristi generički. Stoga su svi najloni poliamidi, ali se neki poliamidi nužno ne moraju zvati najlon; na primjer, specijalni ili aromatski poliamidi mogu imati druge nazive. Najčešći tipovi su Najlon 6 (Poliamid 6) i Najlon 66 (Poliamid 66), gdje brojevi ukazuju na njihovu kemijsku sintezu. Najlon 6 proizvodi se otvaranjem prstena kaprolaktama, što rezultira polimerom u kojem ponavljajuća jedinica ima 6 ugljikovih atoma. Najlon 66, naprotiv, sintetizira se polikondenzacijom heksametilendiamina (6 ugljikovih atoma) i adipinske kiseline (6 ugljikovih atoma), odatle i oznaka '66'. Ova strukturna razlika daje različita svojstva: Najlon 66 općenito ima višu temperaturu taljenja i bolja termička svojstva, dok Najlon 6 često pokazuje bolju otpornost na udarce i bolju obradivost. Razumijevanje da je najlon podskup poliamida osnovno je za inženjere i dizajnere, jer time dolazi do jasnoće u odnosu između sveprisutnog tržišnog naziva i temeljne materijalne znanosti koja definira njegova performansa u primjenama koje se protežu od vlakana i tekstila do komponenti za inženjeringa visoke čvrstoće.