Izraz "Poliestar Poliamid" može se odnositi na dvije različite koncepte materijala, oba predstavljaju polimere visokih performansi. Prvo, može opisivati posebnu klasu kopolimera ili smjesa polimera koji kemijski sadrže i esterske (-CO-O-) i amidne (-CO-NH-) veze unutar svoje osnovne strukture. Ovi su materijali projektirani tako da postignu jedinstveni skup svojstava koji iskorištava prednosti obiju obitelji polimera. Esterne skupine mogu pridonijeti poboljšanoj hidrolitičkoj stabilnosti, boljoj otpornosti na UV zračenje i smanjenom upijanju vlage u usporedbi sa standardnim poliamidima, dok amidne skupine održavaju visoku čvrstoću, žilavost i otpornost na toplinu. Takvi se kopolimeri često razvijaju za specijalizirane primjene, osobito tamo gdje ograničenja čistog poliamida (npr. visoko upijanje vlage) predstavljaju problem. Drugo, a češće u industrijskom kontekstu, izraz "Poliestar Poliamid" može označavati fizičku smjesu odvojenih poliestarskih (npr. PBT, PET) i poliamidnih (npr. PA6, PA66) polimera. Stvaranje korisne smjese je izazovno zbog inherentne nemiješljivosti ovih polimera, što može dovesti do faznog razdvajanja i loših mehaničkih svojstava. Stoga su kompatibilizatori neophodni za stvaranje stabilne morfologije i osiguravanje dobre adhezije između faza. Cilj takvog miješanja često je smanjenje troškova sirovina, poboljšanje određenih karakteristika poput otpornosti na kemikalije ili prilagodba skupa svojstava za specifičnu primjenu koju nijedan polimer sam po sebi ne može optimalno zadovoljiti. U oba tumačenja, radi se o naprednim materijalima koji se obično koriste u zahtjevnim sektorima poput automobilskih dijelova ispod haube, električnih sustava i specijaliziranih industrijskih komponenti.