Poliamidni sintetski polimeri, komercijalno poznati kao nilon, predstavljaju obitelj visokoefikasnih termoplastika kojima je karakteristično ponavljanje amidnih skupina (-CO-NH-) u njihovom molekularnom lancu. Upravo ta amidna skupina odgovorna je za jake međumolekulske vodikove veze, koje osiguravaju ključna svojstva poput visoke mehaničke čvrstoće, žilavosti i relativno visoke temperature taljenja. Dvije glavne komercijalne vrste su poliamid 6 (nilon 6), koji se proizvodi otvaranjem prstena kaprolaktama, i poliamid 66 (nilon 66), koji se sintetizira polikondenzacijom heksametilendiamina i adipinske kiseline. Brojčani sufiks označava broj ugljikovih atoma u izvornim diaminima i dibaznim kiselinama. Ova strukturna razlika daje PA66 višu temperaturu taljenja i bolja termička svojstva, dok PA6 općenito nudi bolju otpornost na udarce i bolju obradivost. Osim ovih, važne varijante uključuju PA 11 i PA 12 (izvedene iz obnovljivog repičinog ulja), koje su poznate po svojoj fleksibilnosti i niskom upijanju vlage, te polu-aromatske poliamide (PPA) koji nude još veću termičku i kemijsku otpornost. Osnovna svojstva svih poliamida uključuju izvrsnu otpornost na habanje, dobru kemijsku otpornost na ugljikovodike i ulja te nizak koeficijent trenja. Karakteristično svojstvo im je higroskopnost; upijaju vlagu iz zraka, koja djeluje kao plastifikator, povećavajući žilavost i udarnu čvrstoću, ali smanjujući krutost i dimenzijsku stabilnost. Ova osjetljivost na vlagu zahtijeva pažljivo sušenje prije obrade u rastopljenom stanju. Sinteza i raznolika svojstva učinili su polamide nezamjenjivima u mnoštvu primjena, od vlakana i tekstila do inženjerskih komponenti u automobilskoj industriji, elektronici i potrošačkim robama.