Poliamid vs Poliester: Vodič za odabir materijala i njihovu upotrebu

Poliamid i poliester su dvije glavne skupine sintetskih polimera, oba iznimno važna u industriji, ali s različitim kemijskim strukturama i svojstvima. Osnovna razlika leži u funkcionalnoj skupini njihovog polimernog lanca: poliamidi (najlon) imaju amidne skupine (-NH-CO-), dok poliestri (kao PET, PBT) imaju esterske skupine (-O-CO-). Ova strukturna razlika uzrokuje nekoliko ključnih razlika u performansama. U pogledu mehaničkih svojstava, poliamidi općenito pružaju veću žilavost, otpornost na udarce i habanje. Poliestri, posebno kada su armirani, često pokazuju veću krutost i vlačnu čvrstoću. Kritični razlikovatelj je ponašanje prema vlazi: poliamidi su vrlo higroskopični, upijaju značajne količine vode koja djeluje kao plastifikator, povećavajući žilavost, ali smanjujući krutost i dimenzionalnu stabilnost. Poliestri, naprotiv, su znatno hidrofobniji, s vrlo niskom apsorpcijom vlage, što rezultira izvrsnom dimenzionalnom stabilnošću u vlažnim uvjetima. Termički gledano, poliamidi poput PA66 imaju višu temperaturu taljenja od PBT-a, dok poliestri obično imaju višu temperaturu deformacije pod opterećenjem (HDT) u oblicima s punjenjem staklenim vlaknima. Kemijski gledano, poliestri općenito pružaju bolju otpornost na širi raspon kemikalija, uključujući jake kiseline, dok poliamidi imaju izvrsnu otpornost na ulja i ugljikovodike. S obzirom na cijenu, svjetski tržni poliestri poput PET-a često su jeftiniji od standardnih poliamida, iako inženjerske klase mogu biti usporedivi po cijeni. Odabir između njih ovisi o primjeni: poliamid se preferira za izdržljive dijelove otporne na trošenje koji mogu tolerirati određene promjene dimenzija (zupčanici, ležajevi), dok se poliester bira za dimenzionalno stabilne, krute komponente u vlažnim ili kemijski zahtjevnim okruženjima (električni spojnici, kućišta u automobilima).