Termobarijera, u kontekstu izgradnje zgrada i industrijskog dizajna, je komponenta ili sustav posebno osmišljen da znatno smanji prijenos toplinske energije između dva okruženja. Njezina primarna svrha je poboljšanje energetske učinkovitosti, povećanje udobnosti korisnika i sprječavanje problematične kondenzacije. U arhitektonskim primjenama, najvažnije termobarijere su one koje rješavaju toplinsko mostenje — lokalizirane područja u ovojnici zgrade gdje toplina lakše prolazi, poput metalnih okvira prozora ili strukturnih spojeva. Ovdje se termobarijera fizički ostvaruje kao traka materijala s niskom toplinskom vodljivošću, obično stakloplastikom armiranog poliamida (poput PA66 GF30), koja se umetne unutar aluminijastog ili čeličnog profila. Ova „barijera“ fizički odvaja unutarnje i vanjske metalne dijelove, drastično smanjujući prijenos topline i povećavajući temperaturu unutarnjeg okvira kako bi se spriječila kondenzacija. Učinkovitost ove barijere kvantificira se prema njezinom doprinosu smanjenju U-vrijednosti i Psi-vrijednosti sklopa. Osim kod prozora, termobarijere su također ključne u zidovima, krovovima i podovima, gdje masivni izolacijski materijali poput kamene vune ili ploča od pjene stvaraju otporni sloj. U širem smislu, svaki materijal ili sklop koji stvara visok stupanj toplinske otpornosti između izvora topline i ponora topline može se smatrati termobarijerom, što čini ovaj koncept temeljnim za održivi dizajn, uštedu energije te stvaranje udobnih, izdržljivih i bezgljivičavih građevinskih okruženja.