Dizajn silikonskih kalupa usredotočen je na izradu izdržljivih, fleksibilnih kalupa koji se uglavnom koriste za lijevanje gume, poliuretana ili drugih elastomera u primjenama koje se protežu od medicinskih uređaja do potrošačkih proizvoda. Ovaj proces iskorištava visoku termičku stabilnost, otpornost na kemikalije i niske stvarne svojstva skupljanja silikona, što je ključno za proizvodnju točnih, visokokvalitetnih dijelova. Ključni aspekti dizajna uključuju odabir odgovarajuće vrste silikona (npr. platinsko-otvrdnjiv ili olovno-otvrdnjiv) temeljeno na čimbenicima poput vremena otvrdnjavanja, fleksibilnosti i kompatibilnosti s materijalima za lijevanje. Geometrija kalupa mora uzeti u obzir zakose i složene oblike, često uključujući kutove izvlačenja i ventilaciju kako bi se omogućio izlaz zraka i spriječile pogreške poput mjehurića. Korištenje 3D tiskanja ili CNC obrade za izradu originalnih modela omogućuje brzo izrađivanje prototipova i točnost oblika šupljina kalupa. U kontekstu ubrizgavanja, silikonski kalupi zahtijevaju čvrste nosive konstrukcije i sustave uljeva, kao što su membranski uljevi, kako bi se osigurao ravnomjeran tok materijala i smanjilo vrtloženje. Sustavi hlađenja manje su kritični nego kod termoplastike, ali i dalje su važni za kontrolu brzine otvrdnjavanja i vremena ciklusa. Dizajneri moraju također riješiti tehnike izvlačenja gotovog proizvoda, koristeći sredstva za odvajanje ili rastavljive kalupe kako bi se izbjegla oštećenja, te uzeti u obzir okolišne čimbenike poput vlažnosti koji utječu na performanse silikona. Ukupno, dizajn silikonskih kalupa zahtijeva ravnotežu između znanosti o materijalima, strojarske tehnike i optimizacije procesa kako bi se postigla ponovljivost i ekonomičnost u različitim industrijskim sektorima.