Cijena stroja za namatanje, poznatog i kao stroj za navijanje ili motanje, određena je skupom čimbenika koji se odnose na njegov kapacitet, složenost i razinu automatizacije. Osnovni ručno upravljani motalice za lake poslove mogu koštati nekoliko tisuća dolara, dok potpuno automatizirani sustavi velikog kapaciteta integrirani u proizvodnu liniju mogu predstavljati ulaganje veće od sto tisuća dolara. Glavni određujući faktor je namjena i kapacitet stroja, uključujući maksimalnu težinu kalema, promjer bubnja te širinu i vlačnu čvrstoću materijala s kojim mora raditi. Stroj dizajniran za namatanje teških, širokih ekstrudiranih profila zahtijevat će moćniji pogonski sustav i čvršći okvir nego onaj namijenjen za namatanje tankih filamenta. Razina automatizacije najznačajniji je pokazatelj povećanja cijene. Osnovni stroj koji zahtijeva da operator ručno učitava jezgre i provlači materijal najekonomičniji je. Cijena znatno raste s karakteristikama poput automatskog učitavanja jezgri, robotske ruke za istovar gotovih kalemova te integracije s opremom prije i poslije. Preciznost sustava za kontrolu napetosti još jedan je glavni pokazatelj troškova. Jednostavni mehanički frikcioni kočni sustavi niski su troškovi, dok napredni digitalni servo-upravljani sustavi za napetost, nužni za osjetljive materijale kako bi se spriječilo istezanje ili deformacija, dodatno povećavaju trošak. Slično tome, osnovni mehanizam za poprečno vođenje košta manje nego programabilni servo-pogon koji osigurava savršeno slojevito namatanje. Dodatne značajke poput ugrađenih brojača duljine, pisača barkodova, vizualnih sustava za otkrivanje grešaka i povezivosti za prikupljanje podataka prema Industriji 4.0 sve doprinose višoj početnoj cijeni. Stoga je potrebna sveobuhvatna analiza troškova i koristi, uspoređujući veće početno ulaganje u napredan stroj za namatanje s dugoročnim uštedama zbog smanjenja radne snage, smanjenja otpada, povećane brzine proizvodnje te poboljšane kvalitete i dosljednosti proizvoda.