Termičko mostenje je izraz iz područja građevne znanosti koji opisuje proces koncentriranog prijenosa topline kroz materijal ili sklop koji ima veću toplinsku vodljivost od izolacije koja ga okružuje unutar građevnog omotača. Ono predstavlja slabost ili kratki spoj u sloju za kontrolu topline u konstrukciji. Ovaj se proces događa kada vodljivi elementi – poput metala, betona ili čak gusto gradnje – stvore neprekidnu stazu od klimatiziranog unutrašnjeg prostora do nekondicioniranog vanjskog okruženja. Pokretačka sila iza termičkog mostenja je osnovno načelo da se toplinska energija prenosi s područja više temperature prema nižoj temperaturi i da će uvijek slijediti put najmanjeg otpora. U zgradi izolacija je projektirana tako da pruža visok otpor, ali kada postoji termički most, toplina preferencijalno teče kroz njega. Ovo lokalno povećanje prijenosa topline ima nekoliko negativnih posljedica: smanjuje ukupnu toplinsku učinkovitost građevnog omotača, što dovodi do viših računa za energiju; uzrokuje da temperatura unutarnje površine na mjestu mosta bude znatno niža od ambijentalne temperature prostorije, što može dovesti do kondenzacije i rasta plijesni; te stvara hladna mjesta koja uzrokuju nelagodu korisnika. Stoga je rješavanje termičkog mostenja ključni fokus u projektiranju visokoefikasnih zgrada, što zahtijeva pažljivo detaljiranje, specifikaciju komponenti s prekinutim termičkim mostom i provedbu strategija kontinuirane izolacije kako bi se osiguralo zaista učinkovito i trajno građevinsko obloga.