Toplinski mostovi u zgradama, također poznati kao hladni mostovi, su lokalizirane točke unutar ovojnice zgrade gdje je inače kontinuirani sloj toplinske izolacije prekinut ili narušen materijalom znatno veće toplinske vodljivosti. Ovi elementi stvaraju preferencijalni put za prijenos topline, omogućavajući joj da zaobiđe izolaciju i uzrokuje niz problema s performansama. Uobičajeni primjeri uključuju neizolirane betonske balkone ili stropove koji se protežu kroz izolirani zid, metalne okvire prozora i vrata koji se protežu iznutra prema van, nosive čelične stupove ili grede koje prodiru kroz fasadu, pa čak i spojne elemente i nosače koji se koriste za pričvršćivanje obloga. Posljedice neiskorenjenih toplinskih mostova su značajne. Oni rezultiraju neproporcionalno velikim gubitkom topline, podrigavajući ukupnu energetsku učinkovitost zgrade te povećavajući troškove grijanja i hlađenja. Još neposredniji i vidljiviji problem je pad temperature unutarnje površine na mjestu mosta. Kada temperatura te površine padne ispod točke rosišta unutarnjeg zraka, dolazi do kondenzacije. Ova trajna vlažnost stvara idealno okruženje za rast plijesni i gljivica, što može oštetiti građevinske materijale i predstavljati zdravstvene rizike za stanare. U hladnim klimama, ovo može čak dovesti do stvaranja leda unutar konstrukcije. Osim toga, toplinski mostovi mogu uzrokovati termički diskomfort zbog asimetrije zračenja temperature, kada osobe osjete hladnoću u blizini ovih loše izoliranih detalja. Stoga je identifikacija i ublažavanje toplinskih mostova putem pažljivog projektiranja, uporabe materijala za toplinsku prekidnu vezu i kontinuirane izolacije ključan aspekt izgradnje izdržljivih, zdravih i energetski učinkovitih zgrada.