Tehnološka razlika između jednovremenih i dvovremenih ekstrudera predstavlja jednu od osnovnih podjela u opremi za obradu polimera, pri čemu svaka platforma nudi posebne prednosti prilagođene specifičnim primjenama. Jednovremeni ekstruderi rade na relativno jednostavnim mehaničkim principima gdje trenje između rotirajućeg vijka i nepokretnog cilindra transportira materijal naprijed, istovremeno generirajući toplinu kroz viskozno disipaciju. Ovaj jednostavan pristup rezultira robusnim, ekonomičnim strojevima pogodnim za kontinuiranu obradu prethodno komponiranih materijala u primjenama poput ekstruzije cijevi, proizvodnje ploča i vlačenja vlakana. Njihove ograničenosti uključuju ograničenu sposobnost miješanja, osjetljivost na reološka svojstva materijala te ograničenu učinkovitost uklanjanja letljivih tvari. Nasuprot tome, dvovremeni ekstruderi, posebice ko-rotirajući međusobno povezani dizajni, omogućuju pozitivno transportno djelovanje, moduliranu konstrukciju koja dopušta precizno prilagođavanje konfiguracije vijka te intenzivno miješanje putem specijaliziranih miješnih blokova. Ova svojstva čine ih nezamjenjivima za operacije komponiranja s punilima, ojačanjima ili više faza polimera, reaktivne ekstruzijske procese te uklanjanje letljivih komponenti. Razmatranja kontrole procesa značajno se razlikuju: jednovremeni ekstruderi zahtijevaju pažljivo uravnoteženje termičkih profila i dizajna vijka radi stabilnosti, dok dvovremeni ekstruderi nude široku mogućnost regulacije intenziteta miješanja, vremena zadržavanja i uložene energije promjenom konfiguracije vijka. Operativna ekonomika preferira jednovremene ekstrudere zbog nižih investicijskih troškova i jednostavnijeg održavanja, dok sustavi s dva vijka pružaju dodatnu vrijednost kroz fleksibilnost procesa i mogućnosti formulacije. Nedavni trendovi pokazuju da jednovremeni dizajni sve više ugrađuju sofisticiranija miješna područja, dok proizvođači dvovremenih ekstrudera razvijaju verzije optimizirane po cijeni za određena tržišta. Postupak odabira mora procijeniti karakteristike materijala, specifikacije proizvoda, volumen proizvodnje i zahtjeve za budućom fleksibilnošću, pri čemu mnoge tvrtke koriste obje tehnologije u dopunskim ulogama unutar svog proizvodnog ekosustava. Razumijevanje osnovnih radnih principa i granica mogućnosti svake tehnologije omogućuje optimalan odabir opreme koja najbolje odgovara specifičnim zahtjevima procesa.